Na EWA Grow Masterclassu, održanom u subotu 5. rujna, po ne znam koji put svjedočili smo jednoj od najvažnijih vrijednosti ovakvih programa.
I nije bila dio službene agende.
Na programu su bili trendovi u AgriFood sektoru, poslovni modeli, rad na vlastitim idejama, mentoring i sve ono što očekujemo od šestomjesečnog programa podrške poduzetnicama.
Ali paralelno s tim događalo se još nešto.
Jedna poduzetnica postavila bi pitanje ili bi spomenula izazov na kojem trenutačno radi, a druga bi se uključila jer je već prošla kroz nešto slično. Netko ima kontakt koji može pomoći. Netko zna gdje pronaći određenu sirovinu. Netko može ispuniti istraživanje ili ga poslati ljudima koji pripadaju ciljnoj skupini. Netko poznaje osobu s kojom bi trebalo razgovarati. Netko može testirati proizvod ili dati feedback na ideju.
U jednom trenutku više nije bilo potpuno jasno gdje završava radionica, a počinje međusobno savjetovanje.
I to je točno ono što nam je u cilju.
Jer za stolom tada više nemamo samo deset poduzetnica koje razvijaju deset različitih poslovnih ideja. Imamo deset različitih iskustava, profesionalnih i osobnih mreža, znanja, kontakata i perspektiva.
Upravo se u tome krije dio vrijednosti programa koji je najteže staviti u raspored i najteže unaprijed planirati.
Vrijednost nije u broju kontakata
Često kažemo da poduzetnički programi pružaju priliku za networking.
Networking nije stvar broja kontakata, nego njihove stvarne vrijednosti. Dobra poslovna mreža znači imati nekoga koga možeš pitati za savjet, tko te može povezati s pravom osobom, preporučiti dobavljača ili iskreno testirati tvoju ideju.
Ponekad jedan takav kontakt znači nekoliko minuta razgovora, a ponekad tjedne ušteđenog vremena, manji trošak ili puno brži put do pravog korisnika.
Da vrijednost povezivanja među sudionicima nije samo dojam koji ostaje nakon dobre radionice, pokazuju i istraživanja.
Sean Wise, Andre Laplume i Sepideh Yeganegi analizirali su 1.537 startupova iz 154 Techstars akceleratorske kohorte. Njihovo istraživanje, objavljeno 2023. godine, pokazalo je da su uspješnije kohorte imale više povezanosti među startupovima unutar same grupe. Drugim riječima, dio vrijednosti akceleratora nije dolazio samo od mentora, predavača i kontakata koje je donosio organizator, nego i iz odnosa koje su sudionici gradili međusobno.
Upravo to prepoznajemo i u našim programima: sudionici jedni drugima često postaju izvor znanja, kontakata, povratne informacije, podrške, pa ponekad i konkretnih poslovnih prilika.
Kad mreža počne rješavati stvarne probleme
U EWA Grow-u ta suradnja izgleda vrlo jednostavno.
Primjerice, kao 10 kilograma rogača koji putuju s Hvara u Zagreb jer su jednoj sudionici potrebni za proizvodnju namaza od rogača.
Na papiru možda sitnica.
U stvarnosti, svatko tko razvija prehrambeni proizvod zna koliko pronalazak prave sirovine, u dovoljnoj količini i u pravom trenutku može biti stvaran problem.
Drugi primjer otišao je korak dalje. Jedna poduzetnica razvija novi prehrambeni proizvod, ali nema vlastiti proizvodni pogon. Druga ima prostor koji već ima HACCP i potrebne uvjete za proizvodnju. Kroz program se otvara mogućnost da prve količine proizvoda proizvede upravo tamo.
Nešto što je moglo postati ozbiljna prepreka razvoju proizvoda odjednom postaje puno lakše rješivo.
A nisu svi primjeri toliko vidljivi.
Nekome treba više odgovora na istraživanje kako bi provjerio postoji li stvaran interes za ono što razvija. Ostale sudionice mogu ga ispuniti ili ga podijeliti svojim kontaktima.
Netko treba razgovarati s potencijalnim korisnicima kako bi provjerio razumije li dobro problem koji pokušava riješiti.
Netko razvija aplikaciju ili novu tehnologiju i treba osobu koja će je zaista koristiti, testirati i reći što funkcionira, a gdje zapinje.
Tu se lijepo spajaju dva dijela programa.
Tada networking više nije zasebna aktivnost programa.
On postaje dio razvoja proizvoda i poslovanja.
Kad program završi, a suradnja ostane
Možda je još važnija činjenica da odnosi nastali kroz program ne završavaju posljednjom radionicom.
Tako su se kroz EWA mrežu povezale poduzetnice iz ovogodišnje generacije i sudionica iz 2024. godine te dogovorile testiranje nove aplikacije u stvarnom okruženju. Slično je i s mentorima – odnos se često nastavlja kroz savjete, nove projekte, pripremu za pitch ili druge prilike za suradnju.
Zato program ne završava nužno zadnjim sastankom ili završnim pitchem. Njegova prava vrijednost vidi se i kasnije, kada ljudi ostanu povezani, znaju kome se mogu javiti i prepoznaju prilike u kojima mogu pomoći jedni drugima.
Naravno, u program možemo uključiti vrijeme za networking, neformalne razgovore i povezivanje. Ali ne možemo unaprijed isplanirati kada će se među ljudima razviti povjerenje, stvarna suradnja i spremnost da si pomognu.
Možemo samo stvoriti dovoljno prostora da se to dogodi.
Dati ljudima dovoljno vremena da se stvarno upoznaju. Omogućiti im da otvoreno razgovaraju o tome na čemu rade i gdje su zapeli. Ne pokušavati svaki trenutak programa ispuniti novim sadržajem. Povezivati različite generacije sudionica i održavati odnose i nakon formalnog završetka programa.
Jer poslovanje ne raste samo kroz radionice, mentoring, alate i financiranje. Raste i kada imaš kome poslati istraživanje. Kada netko želi testirati tvoju aplikaciju. Kada ti druga poduzetnica otvori vrata svog proizvodnog pogona. Kada mentor ostane osoba kojoj se možeš javiti i nekoliko mjeseci poslije.
I, ponekad, kada ti netko s Hvara donese 10 kilograma rogača.
To je trenutak kada poduzetnički program postane zajednica.
